HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO

„Stanislav Preprek“

Novi Sad

Pretraga

IZ TISKA JE IZAŠLA ZBIRKA PJESAMA  BRANIMIRA MIROSLAVA TOMLEKINA

PJESME KOJE TREBA SPALITI

Edicija Preprekovi pjesnici, pokrenuta ove godine u okviru Književnog kluba HKUPD-a „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, ima za cilj objavljivati pjesničke knjige autorica i autora koji su članovi Društva. Prva u Ediciji je bila pjesnička zbirka Ljerke Radović, Refleksija nutrine, druga je pjesnička zbirka Branke Dačević Gdje je moj dom, a upravo je iz tiska izašla zbirka pjesama Branimira Miroslava Tomlekina Pjesme koje treba spaliti.

Pjesme koje treba spaliti - naslovnica

U uvodniku povjesničarka književnosti i književna kritičarka dr Dragana V. Todoreskov, koja je urednica knjige i Edicije, piše:

Pjesme koje treba spaliti zapravo su izbor iz poezije što ju Tomlekin objavljuje nekoliko godina unazad, prije svega iz prethodne zbirke pjesama, Salauka, tiskane 2013. godine, ali i novih pjesama, nastalih nakon Salauke, a objavljivanih u zbornicima Preprekovo proljeće. Knjiga koja je pred čitateljima pored uvodne pjesme, Nemiri, i posljednje, Izravno putujem na nebo, sadrži pet ciklusa. Pjesme nisu svrstavane prema vremenu nastanka, nego prema motivskoj srodnosti. Ipak, sam je autor u Salauci uspostavio, baš kao i u zbirkama pripovijedaka Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje, Gaudeamus, idi u tur i Nasukana mornarica, jednu kronološku nit, što znači da su u prva dva ciklusa (Put do kuće, Boje ravnice moje) svrstane pjesme koje govore o djetinjstvu i životu na selu, potom dolaze pjesme mladićkih dana, a nakon toga ljubav i muško-ženski odnosi uopće postaju glavnom okupacijom i središnjim motivom (u ciklusima Misao na te i Pijane noći). Njih smjenjuju socijalne pjesme, a potom na red dolaze teme starenja, bolesti i smrti (peti ciklus, Ranjen sam). Tako se poezija Branimira Miroslava Tomlekina, uvjetno gledano, može čitati i kao stihovani roman sa određenom radnjom i lirskim subjektom kao junakom i pripovjedačem.“

I završava svoj prikaz riječima:

„Izbor Tomlekinovih pjesama što ih HKUPD „Stanislav Preprek“ donosi pred čitatelje nastoji pokazati ono što je autentično, u isti mah i tipično za vojvođansko podneblje, ali i za hrvatsku nacionalnu zajednicu nastanjenu u Srijemu, konkretno, u Hrtkovcima. Niz je pjesama, motiva, leksičkih rješenja, u kojima će se prepoznati duh vojvođanske ravnice, ali i osebujni kulturni i običajni identitet Hrvata u Srijemu. Pjesme prva dva ciklusa, stoga, posjeduju i dokumentarnu vrijednost, prije svega u etnološkom i leksičkom pogledu. One su, poput Tomlekinove proze, u isti mah kronika života u Hrtkovcima počev od pedesetih godina prošloga stoljeća pa sve do novijih dana, ljupka, rječita i duhovita svjedodžba jednoga minulog života. Doslijedan u vezanom stihu i rimi, narativnog izraza, sa radnjom unutar pjesme, bogatog motivskog spektra, Tomlekin umije pronaći put do čitatelja.“

Preč. Marko Kljajić kao recezent ove zbirke pjesama piše:

„U zbirci pjesama Branimira Tomlekina Salauka u izdanju novosadske Bistrice iz 2013. godine, na srpskom jeziku, latiničnim pismom, redaktor je zapisao: Počesto nam se može učiniti da iz pesništva koje je pred nama izranjaju veliki pesnici poput Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića..., ali to je privid. Tomlekin neosporno peva samo i jedino svoju sopstvenu poeziju.

Kao recenzent, isčitavam pjesme istog autora pod naslovom Pjesme koje treba spaliti, ali sada na hrvatskom jeziku i u pripremi za objavljivanje u Ediciji HKPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada za 2017. godinu. Većina pjesama iz Salauke su tu, ali ne tražim u njima tragove Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića..., već se, na moju radost, susretoh sa sobom i prepoznah i svoje tragove iz djetinjstva u ciklusu Put do kuće (Sličuge, Svinjar, Dobošar, Ringišpil, Vršidba, Stari ribar, Božić, Zima...) i osjetih lahor mladenačkih Proljetnih oluja (Tihomir Toth) s Kestenom ispred gimnazije i Misao na te, kao i bol i patnju preteško ranjenog zavičaja i svu dramatičnost ljudskog života (Groblje, Naše seljačke duše, Naš stari hrast, Pamtim, Posljednje ljeto...).

Jesenjin se našao u njegovim pjesmama, ali je Tomlekin u nekim bliži Henryu Milleru i Charlesu Bukowskom, kao i nešto manje vulgarnoj Eriki Jong.

Nakon Hrtkovčana, braće Mađer, Slavka i Miroslava, pojavak trećeg Hrtkovčanina kao pjesnika, zasigurno je osvježenje na književno-kulturnoj pozornici Srijema, a Tomlekin je svoj talenat izbrusio u vatrenim životnim okršajima, prihvaćajući smjelo izazove vremena.“

Mr Pavel Domonji, također recezent ove zbirke pjesama, piše:

„Iako je naslov Tomlekinove zbirke u znaku Brodovog pitanja, ove pjesme, naravno, ne treba spaliti, bez obzira što bi neki to htjeli ili to možda priželjkuju. Ove pjesme treba čitati zbog njihove ljepote, sadržine i imažinizma pjesničkog izraza.

Tomlekin je veoma mnogo zaokupljen svojim zavičajem i ruralnom poetskom mitologijom. Zavičaj u savremenoj poeziji i literaturi je prisutan kao velika tema i nezamenjiv motiv. To predstavlja temelj i ove zbirke.

Miloš Crnjanski je smatrao da je njegov duhovni zavičaj Srijem, Stražilovo, pominju se i Hrtkovci..., iako on nije rođen u Srijemu, a kod Tomlekina je Srijem, i Hrtkovci u njemu, zavičaj i po rođenju i po pjesničkom duhu. Hrtkovci su pjesnički mitos iz kojeg on crpi inspiraciju za svoju poeziju i svoju poetiku.

Iz Tomlekinove ruralne mitologije mogu se izabrati vrlo karakteristični motivi iz svakidašnjeg života. To su pjesme: Hrtkovci, Boje ravnice moje, Oda srijemskoj zemlji, Žetva, Vršidba u Hrtkovcima, Berba kukuruza, Šererova vatrenka, Gomolava, Groblje... I baš ono što je svakodnevno u Tomlekinovoj poeziji zvuči uzvišeno i lijepo.

Izdvojio bih pjesmu Vršidba u Hrtkovcima, ispjevanoj u dugom rimovanom stihu, klasične vestifikacije, koja ima naratološku strukturu i osnovu, sa velikim umjetničkim dometom antologijske vrednosti,

Zavičaj i duh vremena, minulog, ali i sadašnjeg, oživljen i predstavljen u Tomlekinovim pjesmama, ne ostavlja nas ravnodušnim, već nas pokreće na razmišljanje i promišljanje u Tomlekinovom traganju za uporišnim točkama na kojima počiva ovaj svijet, koje je raznoliko u svojoj složenosti, prikazao ironično i sarkastično, idilično i nostalgično.

No, Tomlekinov lirizam, često izmješan romantičnim, realističnim i melanholičnim osjećanjem života, kao skepsom ispunjenom životnim kredom, ima ipak jednu najveću uporišnu točku, a to su Hrtkovci, njegova Itaka, njegova zavičajna domaja. Hrtkovci tako postaju novi mitos u hrvatskoj poeziji i literaturi i to je ono što izdvaja Tomlekina iz sivila savremene poezije.

Oni su Tomlekinov stvarni i poetski identitet, izvorište smisla, životne egzistencije i esencije, njegov pjesnički sfairos i njegova inspiracija.

Ove pjesme treba čitati i isčitavati, a ne spaliti.“

Zbirka intrigantnog naslova je pred Vama, pa sami procijenite da li su to pjesme koje treba spaliti.

Predstavljanje ove knjige, kao i drugih izdanja HKUPD-a „Stanislav Preprek“ bit će na 62. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu od 22. do 29. listopada na štandu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine.



Ana Marija Kaluđerović
zamjenica voditelja Književnog kluba
HKUPD „Stanislav Preprek“

Copyright © 2016. HKUPD Stanislav Preprek All Rights Reserved

Design by Ivan Dermanov