HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO

„Stanislav Preprek“

Novi Sad

Mi smo otvoreno društvo, pridružite nam se.

Pretraga

Prijava

Piše: Slađana Varićak

Emisija Svjetionik emitirana 19. ožujka 2017. na RTV 2 o HKUPD “Stanislav Preprek “



Zapisnik sa sastanka održanog nekih davnih dana



Dosad se pitah šta ja ovde tražim,
dođoh samo žeđ za stihom da utažim,
a naslušah se vala priča raznih,
sa mnogo žuči i svađa ispraznih.

U svakoj svađi Cakić Miroslav,
stoički brani svaki svoj stav,
sa žezlom u ruci ozaren sav,
na vratima udruge stoji ko lav.

Prvo se na njega obruši Ljerka,
pa britko seče i oštro merka,
i ponavlja glasno bez prestanka,
hoću da priča i moja Branka.

Nemo, j može se to lepo kasti,
Anamarija stišava strasti.

Iz drugog ćoška počinje rat,
Marijan Piljić kad uključi aparat,
videste li ljudi sramote i bruke,
zavapi čovek od pera i struke,
grešaka puna zbirka je nova,
tkana paučinom od naših snova.
Ti pomozi pa greške biti neće,
zavapi opet mirovno veće.

Iz trećeg kuta evo i Bosiljka,
širi papire k'o grane biljka,
i više nikog ništa ne pita,
već po vazdan svoje stihove čita,
a pesme mu sve ko da su iste,
odišu toplinom iz duše čiste.

Iz tamo nekog petoga kuta,
u prazno gleda, mislima luta,
i u svaki tren pesma bi glatka,
mogla da izleti iz Urbanek Zlatka.
Nije za graju,niti je za viku,
to škodi njegovoj pesmi haiku.

Stigla nam Branka preporođena,
rukama mnogih muza vođena,
sa novom idejom i sa novom nadom,
paleći svetla nad našim gradom.

S perom u ruci uvek Jelisaveta,
puna blagih reči i toplih saveta,
na licu dalek osmeh sa puno brige,
"Bože gde nestaše moje knjige"?

I da ne bi više ništa pitali,
što ne bi malo stihove čitali.

Jedan koji nije oran za divan,
svrst'o nas u novi svet Dermanov Ivan.
Ima jasan cilj i pravo gađa metu,
samo jednim klikom da priđemo svetu,
da vidimo i mi jasno svetlo dana,
a verno ga prati sena zvana Lana.

Onda dođe ko višnja na šlag,
čovek što ostavi dubok trag,
na kreposti toj mnogi mu zavide,
jer u njemu nema ni d od dide,
"Čuj Cakiću za mnom Jelačić vapi",
pa žbuk bevande svoje iskapi.

A iz pročelja sija jedno lice,
naše milosne Ane kaluđerice,
reći ću glasno nek' se ne govorka,
ona je naša istinska mirotvorka.

Na sred bojišta razapne šatre,
pa gasi dve zapaljene vatre.

Mir u ovom domu ima l' cilja većeg,
to je naša svrha i najveće umeće.
O sebi vam neću pisati pesme,
zbog finih manira, to se ne sme.
I ako je dvojbi i dilema bilo,
stavićemo tačku,
samo nam se snilo,
i kao rezime neka bude ovo:

Ne kao prazno na papiru slovo,
Dosta nam je tmina i dosta hlada,
puni smo htenja, snova i nada,
stade nam mladost na čelo kolone,
nek nam samo radosti zvona zvone.

Ne uzmite za zlo stihove mi lake,
ove vedre rime pune su mi šake,
dođoh s vama samo stihove da slutim,
i neka te poglede ništa ne zamuti.

Copyright © 2016. HKUPD Stanislav Preprek All Rights Reserved

Design by Ivan Dermanov