HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO

„Stanislav Preprek“

Novi Sad

Mi smo otvoreno društvo, pridružite nam se.

Pretraga

Prijava

 Piše: Branimir Miroslav Cakić voditelj Književnog kluba HKUPD “Stanislav Preprek”

Preprekova jesen 2016.

Preprekova jesen


Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada je do sada izdalo sedam zbirki pjesama, čije promocije su se jednom godišnje održavale na već tradicionalnoj kulturnoj manifestaciji Hrvata u Novom Sadu Preprekovo proljeće. Pjesme predstavljaju pravu malu antologiju pjesničkog stvaralaštva članova Književnog kluba tog Društva, kao i njihovih gostiju – pjesnika iz različitih krajeva Hrvatske.

Sve vrijeme kroz dugogodišnji period rada ovog Kluba osjetio se nedostatak prozne pisane riječi i širina prostora na kojem se govori hrvatski jezik. Stoga je prošle godine Uredništvo odlučilo raspisati javni natječaj za neobjavljenu kratku priču na standardnom hrvatskom jeziku koji bi, uz članove ovog kluba, obuhvatio i sve druge zainteresirane pripovjedače hrvatske i drugih nacionalnosti koji pišu na standardnom hrvatskom jeziku. 

Kao finalni proizvod ove ideje i njene sprovedbe, zbirka kratkih priča pod nazivom Preprekova jesen 2016, predstavlja najuspjelije od prispjelih radova. Naime, od svih prispjelih priča odabrano je ono što, prema mišljenju Uredništva, zavrijeđuje čitalačku pažnju, a pod uvjetom i da se materijal može kvalificirati kao pripovijetka, tj. da odgovara žanru o kojem je riječ, pri čemu su neki radovi eliminirani u samom početku.
Tako zbornik Preprekova jesen 2016. čine kratke priče članica i članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“ (Siniša Božulić, Jelisaveta Buljovčić Vučetić, Bosiljko Kostić, Mladen Franjo Nikšić, Mladen Šimić, Branimir Miroslav Tomlekin i Zlatko Urbanek), autorica i autora iz Hrvatske (Mirko Ćurić, Zdravko Odorčić, Denis Peričić, Lajčo Perušić, Livija Reškovac), te Maje Đekić i Antuna Kovača iz Vojvodine.
Rangiranje tri najbolje od njih uradio je stručni žiri u sastavu: Marko Kljajić, svećenik i književnik, mr Pavel Domonji, književnik i dr Dragana V. Todoreskov, književna kritičarka i povjesničarka književnosti
Promocija zbirke kratkih neobjavljenih priča bila je u Kulturnom centru Novog Sada 10. listopada na tradicionalnoj proslavi obljetnice osnutka HKUPD “Stanislav Preprek”.
Odabrane priče od strane Uredništva zbirke – a od pojedinih autora Književnog kluba Društva (Siniša Božulić, Branimir Miroslav Tomlekin, Mladen Šimić) bilo ih je više - žiri je selektirao i odabrao petnaest za objavljivanje u zbirci. Dvojba je bila u vezi sa materijalom koji je prispio od autorice Livije Reškovac, jer se njena naracija iz tri dijela može čitati i kao zasebna cjelina, točnije, kao jedna pripovijetka, ali i kao skup tri međusobno povezane samostalne cjeline. Ipak se žiri, rukovođen idejom da je možda najpreciznija definicija Judite na asfaltu priča-omnibus, odlučilo objaviti je kao jedinstvenu cjelinu, što je i autorica odobrila, te je ostavljeno čitateljima da ustanove da li je sugerirano pravo rješenje.
Kada je o samim pričama riječ, može se reći da se one kreću u rasponu od kraćih (Florina (ni)su razumjeli, Osmijeh Sunca, Tekijska priča i dr.) pa sve do obimnijih, poput Kopita M. F. Nikšića. Pritom je Maja Đekić pronašla idealnu mjeru između teme koju bira (odlomci iz života hendikepiranog člana dječje družbe, Florina) i dužine pripovijetke, te je njezina priča ukazala na majstorstvo u ekonomisanju riječima, na čemu joj se može čestitati i poželjeti da u tom smjeru razvija svoj nesumnjivi pripovjedački talent. Tekijska priča Zlatka Urbaneka također je koncipirana uz zadovoljenje pravila žanra kratke priče (engleski: Short Story) i ona tematizira jednu urbanu legendu o Tekijama, mjestu važnom za istoriju vojvođanskih naroda, samim tim i Hrvata. Osmijeh Sunca Jelisavete Buljovčić Vučetić dobrim dijelom bavi se situacijom nakon rata na prostorima Hrvatske, kao što se rat, u većoj ili manjoj mjeri, provlači kroz priče Zdravka Odorčića, Siniše Božulića i Bosiljka Kostića. To nas ne treba iznenaditi – skorašnji događaji razaranja gradova, ubijanja i protjerivanja civilnog stanovništva iz Hrvatske, ali i iz Vojvodine, snažna su inspiracija mnogim umjetnicima, ne samo književnicima, već i filmskim, kazališnim i drugim stvaraocima, kao i filozofima. U tom smjeru, ono što ohrabruje jeste upravo duboko humana poruka koju sve navedene priče nedvojbeno nose. Ovdje posebno imamo u vidu priče Zagazio je mrava Zdravka Odorčića i Kolica Siniše Božulića.
Još je jedna kratka priča koja u sebi nosi duboko humanu poruku – Juli Neni i Pišta Bači Mladena Šimića, u kojoj je tematiziran jedan svijet koji nestaje. U melankoličnome tonu koji odaje žaljenje za starim, dobrim vremenima, njezin je autor skicirao dvoje starih ljudi koji se bave danas već u Novom Sadu iščezlim zanimanjem – nošenjem prtljaga putnicima prispjelim vlakom. Njihovo siromaštvo, starost i bolest neće čitatelje ostaviti ravnodušnima, pa iako se radi o posve kratkim, nadasve deskriptivnim detaljima što su se u priču utkali – Šimić je uspio predočiti dirljivu storiju o svojim sugrađanima, jednostavnim ljudima što ih je na ovaj način otrgao od zaborava. O sukobu starog i novog vremena, novih naraštaja koji posjeduju stvari bez svijesti o tome kakva je draž u samoj igri i sportskim natjecanjima, i njihovih očeva, koji su se umeli igrati, gubiti i pobjeđivati, ali se i iskreno radovati, uz satirično-kritički komentar naratora, pripovjeda Siniša Božulić u Nogometašima. U dublju prošlost vraća nas dulja priča Adela mea, ora po me Mirka Ćurića, koja pripovijeda život Alexandra Maximilliana Seitza, historijske ličnosti, njemačkog i talijanskog freskoslikara iz XIX stoljeća, njegov odlazak u Vatikan i prijem kod pape, no i više od toga – njegovu ljubav prema katedrali u Đakovu i prema svojoj preminuloj supruzi Adeli. Priča se bavi i odnosom umjetnika prema svome radu i prema kršćanstvu, ali u isti mah daje i briljantan portret Seitza kao svjetovnog čovjeka, koji osjeća neizmjernu tugu nakon smrti voljenog bića. Uz tematsko-motivsku složenost, istakli bismo i kvalitetu glede stila Mirka Ćurića, čiji nas pripovjedač suvereno vodi kroz povijest.
Humor je također zastupljen u pričama iz zbornika Preprekova jesen 2016. On se kreće u rasponu između anegdotskog, u priči Kopita Mladena Franja Nikšića, preko nešto stišanijeg, u naznakama, poput priče Žniranac u Pragu Lajča Perušića, sve do posve neobičnog, čitljivog u odnošaju prema zbilji u AC ljubavi i Metalnim mentalnim vezama Branimira Tomlekina. Kopita svoj humorni karakter grade na dva događaja, koja su obilježila radni vijek pripovjedača, a koja su zasnovana na situacionoj komici – u pitanju je podvala što ju dva aktera, Ješa i narator, izvode sa ciljem da se našale i zabave sa svojim kolegama. Vješto vodeći čitatelje kroz predratno vrijeme, što ga se daje sa nostalgijom, Nikšić će nizom detalja dati jednu realističnu sliku radnika u samoupravnom sistemu, gdje nema mjesta tenziji modernoga doba, te unekoliko sliči pripovijetkama Nogometaši i Juli Neni i Pišta Bači. No, ono što ovu pripovijetku čini iznimnom u odnosu na sve ostale u knjizi, jeste upravo njezino insistiranje na povjesnom momentu, bez usporedbe sa sadašnjošću. Stoga ona odiše vjedrinom i iskrenim smijehom kakav je rijedak među suvremenim pripovjedačima. S druge strane, Žniranac u Pragu je zasnovan na događaju što se tek naknadno doima kao smiješan, a autorova duhovitost otvara se postepeno, što joj omogućuje vremenska distanca u odnosu na ispripovijedano. Slučajnost u ovoj priči ima veliku ulogu, a diskretna komika što prati neprijatnost u vezi sa zdravljem, kulminira u sceni neposredno nakon što pripovjedaču biva bolje.
Dvije pripovijetke Branimira Miroslava Tomlekina zavrijeđuju posebno mjesto, baš kao i Judita na asfaltu Livije Reškovac i Znaci Denisa Peričića, jer odudaraju od ostalih priča zasnovanih na realističnom prosedeu. Dok je Judita na asfaltu izuzetno moderno koncipirana i ostavlja barem dva načina čitanja, s obzirom na labavu strukturu i autonomiju dijelova koji su odvojeni podnaslovima, te prati svijest jedne mlade žene suočene s nizom životnih pitanja koje mora riješiti, priču Metalne mentalne veze odlikuje iščašena pozicija glavnog junaka, koji otvoreno priznaje svoju „mentalnu poremećenost“. Iz onoga što nam on, stacioniran u parku sa svojim čavlima, rajsneglima i drugim fetišima, kazuje, saznajemo za njegovu opsesiju, koja se doima jednako duhovitom, ali i suptilnom. Riječju, posebna, tankoćutna emotivnost ovdje prkosi uzusima zdravog razuma, no to ne znači da junak/narator, koji posredstvom metalnih predmeta uspostavlja mentalne veze i odnošaje sa svojom prošlošću, neće osvojiti simpatije čitatelja.
Priča AC ljubav je jedinstvena u cijeloj knjizi, jer ju čini korespondencija dva bića u univerzumu, Sonsama i Lidale, koji, tijekom prepiske razvijaju emocije, iako je povod njihovog kontakta zapravo podudarnost sustava što ih čini podobnima za vraćanje na Terru (Zemlju). Sva u evociranju mitskog vremena (legende o Samsonu i Dalili, Odiseju i Penelopi), ona sama za mjeru vremena uzima neprolaznost, a povratak na Zemlju značiće i zatvaranje mitskog, cikličnog vremena, odnosno smrtnost, „ljudski vijek“ junaka.
Priča Znaci zasnovana je također na SF-u, s tim što u njoj junaci, Ivo i Ana, bivaju zatečeni novonastalom situacijom – posjetom nepoznatih bića što im ostavljaju poruke i mijenjaju njihov idiličan život, mijenjaju njih same. Tako se, iza fantastičnog dekora, kriju pitanja o prolaznosti ljubavi, života, neizbježnosti promjena i prilagođavanja. No, autor se, upravo suprotno od Tomlekina, odlučuje za povratak cikličnom vremenu, te se ova moderna bajka završava jednako kako i počinje, a čitateljima ostavlja da sami dokuče što se promijenilo u Ivu i Ani, jesu li odoljeli promjenama i kakvu su vezu ostvarili sa bićima sa drugog planeta.
Žiri je u uži izbor odabrao osam priča (navedene po abecednom redu prezimena autora): Nogometaši Siniše Božulića iz Novog Sada, Adela mea, ora pro me, Mirka Ćurića iz Đakova, Florina (ni)su razumjeli Maje Đekić iz Zrenjanina, Zagazio je mrava Zdravka Odorčića iz Zagreba, Znaci Denisa Peričića iz Varaždina, Žniranac u Pragu Lajča Perušića iz Zagreba, AC ljubav Branimira Miroslava Tomlekina iz Novog Sada i Tekijska priča Zlatka Urbaneka iz Novog Sada.
Najteži dio posla bio je odabir tri priče u najuži izbor, jer za svaku od osam navedenih žiri ne bi pogriješio, kako su izjavili i sami članovi žirija, no zbirom glasova dobijene su: kao prvoplasirana priča Znaci Denisa Peričića, drugoplasirana Nogometaši Siniše Božulića i trećeplasirana Zagazio je mrava Zdravka Odorčića.

* Iz Riječi uredništva i Obrazloženja žirija

Izdavanje ove knjige podpomoglo je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Srbiji.

   

Copyright © 2016. HKUPD Stanislav Preprek All Rights Reserved

Design by Ivan Dermanov